Ibrina ispovijest – Kako sam pobjeg'o zlotvorima ispod noža

0
SHARE

Gled’o sam ja tebe…kutrijo..i ček’o svoj red na tebe…bijo si u logoru i svaka ti čast al’ dat’ nešto reknem….iz Prnjav’ra sam…Ibro…u mladosti Ibra…u starosti Ibraga..ti uzmi kako ‘oćeš..il’ nećeš..bijo sam u stanu kad su na njega zalupali…kahvendis’o zadnju divku koju imade..provirim..kad ono neki čuponja zateg’o nogom prema bravi…gužvaju se i drugi..brže-bolje istrčim bosonog na balkon…s balkona k’o hajvanče objesim se niz njeg’ve galendere i hopnem na balkon ispod svog…komšija srbin…..vavijek neki mrk i naježen…tek onda se prepanem..s njega k’o oparen iskočim na travnjak ispod…drugi sprat..podb’jem tabane…boli k’oda sam se bacio s tricetog..zalaufam se kroz park prema šumi a svuda oko mene,jamda od metaka,frcaju komadi zemlje k’o oranje…u šumi predahnem…’oće duša iz mene iskočit…oće,bogumi i srce..i oči..nadju me polumrtva od straha djeca nekog mog hababa s kojim sam se ganj’o za državni stan…nije me volijo…nisam ga volijo..preko onijeh tudjinaca u njemačkim šljemovima prebacim se za ‘rvacku…iz ‘rvacke odje u T’ronto..a ti? jesul’ te tepli? da ne kazujem samo ja…jesul’zli i naopaki kolk’o ja mislim da jesu? kako da ti objasnim dragi Ibro…kad bi još jednom došli po mene ja bi bosonog i sa pjesmom skočio sa šestog sprata na beton…onda bi se polomljenih udova vukao travnjakom prema šumi i ne jenjavajućeg pjesničkog glasa istim zadovoljstvom,primio dva-tri kuršuma u ledja…da sam samo mog’o birat’..ne znam jedino što bi sa šumom u sebi…..mali…jel’ ti to mene zajebavaš ‘vako stara….

Autor teksta: Drago Perković
Autor fotografije: Filip Marić

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

four × 3 =