Priče iz logora 2…

0
SHARE

Bokser

Ne zanima me ime…ni prezime…neću da znam..tako lakše pređem preko bljeska sjećanja na ovu moju morú…povremeno rijetka, ali svejedno prisutna…

Nikada nikoga nisam mrzio…tu sirovinu i tog nasilnika jesam…logoraša Omarske…kasnije i Manjače…zastrašujuća pojava…fizički jak, mentalno spor i uhranjen k'o svinja pred krmokolj…nimalo lijep…ni simpatičan…manijakalni grmalj…u ulozi kapa.

Nije prezao od udaraca u polumrtva i izubijana tijela svojih komšija, prijatelja ili poznanika radi otimačine…otimao je za ”njih”…prvo ono očigledno…satove, lančiće, novčanike i prstenje…onda je otimao i za sebe…hranu, odjeću, pokrivala i cigarete…uglavnom…otudjivajući ono manje očito, prevrtao je i pretresao ljudska tjelesa k'o kupac po najlonki i uvijek se grohotom smijao…paralo je uši…to nasilje u smijanju…k'o u čoporu hijena…

Onda je i sam prevrnut…izubijan je naočigled svih nas…namjerno…i za opomenu mu…ali bokser se vrnuo gori nego je to bio ranije..zločestiji…osvetoljubiviji…krvaviji…ubio bi…u to nikad nisam sumnjao…a to je izazivalo zabrinutost…još jednu u nepreglednom nizu iznenadnih zabrinutosti logora Omarska….

Na Manjači je popušio i prvu logorašku marisanu…u Dimčetovoj štali…dozlogrdilo ljudima.. u Gašincima, poslije raspuštanja Manjače, dvije…poslije druge, k'o pseto, bačen je u jarak pored puta…

Ne znam gdje je bokser danas…ne zanima me…prestao sam i da ga mrzim…jer,možda moju mržnju nije ničim ni zavrijedio…čak mi ga, na nekakav uvrnut način i žao…možda je samo neizlječivo bolestan…možda nasmrt isprepadan…a, možda i nije…

Meni žao onih koje je bokser propustio kroz šake, a koji su već bili propušteni kroz mnoge…više su boljele njegove nego njihove…i uvijek će….

Drago Perković

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

4 × five =