Priče iz logora

0
SHARE

Odveli nas na razmjenu…jos jednu..zajebavali…mrcvarili..i vratili…ne nazad za Batković..u Kamenicu kod desantnog Drvara..na čekanje…

Jednom poslije ”obilna” ručka izvedu nas u žicu na oporavak naših izbljedjelih lica sunčevim zrakama..čuvara više nego nas…i kerova..vučjaka…istreniranih na ugriz onih bez sivomaslinaste uniforme…i, izgledalo je, željnih ujedanja…

Deba im rek'o da nas može čuvati jedan čobanin sa drškom od metle…slomljenom…nisu se smijali…promatrali su nas ozbiljnih lica…nije bilo marisane…nisu smjeli…oni naši, poukani neuspjelom razmjenom u Kninu, im poručili da će raditi isto…zarobljenik zarobljeniku glavu čuva…u svakom drugom slučaju davno bi bili razbucani širokim prostranstvima izvan ogradjenog tora…izujedani…iza žice…toga dana…

Žena je skupljala sijeno…jedra…jaka seljanka…zdrava…možda u ranim pedesetim…ili kasnim četrdesetim…vrijedna…vještim pokretima široke lepeze grablji sakupljala je sijeno na oveću gomilu, a onda jednako vještim zahvatom vila lijepila to na stožinu nedaleko naših pogleda…znala je da svi piljimo u nju…i straža je…piljila…blizu žice…”kako ide Stano”…”dobro ‘fala Bogu”…”ko su vam ti”….muslimani”…”a što ih čuvate”…”što ne pobijete tu gamad….'ajde Stano radi…i zakloni se malo…prevruce je… i odgega Stana…i mi smo…u hladovinu zidina…tamo je ipak bilo sigurnije nego vani… sunčeve zrake bi svakako nanijele štete našem bljedilu…

Drago Perković

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

4 + thirteen =