Prijedorske žrtve o reviziji presude

0
SHARE

U posljednjih petnaestak dana samo je jedna tema o kojoj se govori u Bosni i Hercegovini. I ne samo u njoj. Naravno, riječ je o reviziji presude Međunarodnog suda pravde u Haggu iz 2007. godine, po tužbi Bosne i Hercegovine protiv SR Jugoslavije, odnosno Srbije, kao njenog pravnog nasljednika. Kriza je sve dublja, političari iz RS-a uporno pokušavaju da prijetnjama i najavom „do sada neviđene krize“ uplaše žrtve agresije i genocida da se pomire sa situacijom i da odustanu od tužbe. Po logističku i svaku drugu pomoć vezano za pokušaj sprječavanja ulaganja zahtjeva za reviziju idu, a gdje drugdje, do u Beograd i otuda šalju otrovne strelice, negirajući čak i ono što je presudio Međunarodni sud u Haggu, a to je činjenica da se je u i oko Srebrenice desio genocid.

Međutim, nije samo Srebrenica mjesto gdje je počinjen genocid. Uprkos strogo pravnom tumačenju, veoma često se, kao mjesto genocida, navodi i Prijedor, za kojega mnogi s razlogom kažu da je doživio sudbinu Srebrenice još 1992. godine. Prema zvaničnim informacijama iz udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno ukupno 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora.

Masovna grobnica Tomašica kod Prijedora

Jedan od prijedorčana koji je na najbrutalniji način osjetio „stvaranje RS-a“ je i Sudbin Musić iz mjesta Čarakovo, u neposrednoj blizini Prijedora, dugogodišnji aktivista u borbi za istinu i pravdu u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, do prije dvije godine dugogodišnji sekretar Udruženja logoraša Prijedor, koji s pravom može reći da je RS sagrađena i na kostima njegovog oca, ubijenog na pragu vlastite kuće 1992. godine, čiji su posmrtni ostaci pronađeni tek nakon rata u jednom od čarakovskih bunara, a on prošao kroz strahote prijedorskih koncentracionih logora.

Sudbin Musić iz Čarakova kod Prijedora

Sudbin Musić je još prije 14 godina smogao hrabrosti da na Korićanskim stijenama, mjestu pogubljenja preko 200 prijedorskih logoraša, javno prozove glavne krivce za ovaj strašni ratni zločin, koji su potom uglavnom svi završili iza rešetaka na dugogodišnjim robijama.

Osvrćući se i na neke lokalne komentare, vezano za reviziju presude, Sudbin Musić je na svome facebook profilu napisao:

„Nije tačno da su porodice prijedorskih žrtava protiv podnošenja zahtjeva za reviziju presude! Moja porodica je ZA podnošenje zahtjeva za reviziju presude bez razmišljanja o krajnjem ishodu procesa. Ma kakav on bio! I moja porodica ne misli, i nikada nije mislila da se radi o nečemu usmjerenom protiv svih Srba na planeti! Naprotiv… Uvijek ću stati u odbranu svih časnih i postenih ljudi, a pogotovo onih što su žrtvovali sebe da bih i ja prezivio, da bi se preživjeli dio moje porodice sakupio i spasio, i svih onih što su nam svih ovih godina povratka nesebično i krajnje ljudski izlazili u susret. I raja, pojedini mladi ljekari ili bolničko osoblje, kulturno-umjetnička društva, posebno mladi fudbaleri ili čak konobari, učinili su daleko više na rušenju predrasuda i uspostavljanju suživota nego sav NVO sektor!

Revizija presude je pravna alatka koju treba iskoristiti, pa makar to, kako to neki kažu, bilo 5 do 12! A nije baš tako kako kažu! Svi mi vrlo dobro znamo da je u međuvremenu trebao biti završen proces protiv Karadžića sa toliko materijala, da je u toku proces protiv Mladića sa dodatnim materijalom, i tako dalje.. I nije baš da niko nije ništa radio! Niko nema ekskluzivno pravo da govori u ime svih žrtava! Ovo je pravno pitanje i ova politička zavrzlama oko revizije je čista glupost! Ne nasjedajte na politička prepucavanja! Uvjeren sam da se ništa strašno neće dogoditi. Isfrustrirani tekstopisci uradaka prepunih sujete i i bez ikakve pravne argumentacije, koji zaista nemaju smisla, prestanite više… Krajnje je bezobrazno dovoditi isključivo Izetbegovića ili SDA u kontekst priče o odluci da se s ovim ide dalje, pogotovo ako se zna da je o istom bio jasan i Nikšić i Radončić! Struka neka kaže svoje. Priču o reviziji presude niko nema pravo dovoditi u kontekst priče o svakodnevnici, suživotu običnih ljudi, Bošnjaka, Srba, Hrvata, i svih ostalih, ma kakve etnije, uvjerenja, ubjeđenja ili pak orijentacije bili… I niko nema pravo u pitanje dovoditi mir! Prestanite manipulirati s ljudima pričama o troškovima! Mi, bivši i sadašnji iz NVO sektora, kroz koji su potrošene desetine miliona eura, najmanje imamo pravo govoriti o troškovima! Zapitajmo se, priije svega, koliko smo mi lično ili naše organizacije i udruženja doprinijeli ovakvoj situaciji danas. Ja svoj dio krivice priznajem, preuzimam na sebe i osjećam se loše zbog toga! A krivi smo svi!“

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

2 × 1 =