Sanski Most: tribina “Treba li nam termoelektrana”

0
SHARE

Večeras je u Gradskoj vijećnici u Sanskom Mostu u organizaciji Naše stranke organizovana javna tribina na temu „Treba li nam termoelektrana“. Moderator je bio član Općinskog i Glavnog odbora Naše stranke Enes Kurtović, a gosti su bili docent dr. Nasiha Pozder, arhitektica i urabanistica, podpredsjednica Naše stranke i prof. dr. Aleksandar Knežević, specijalista za iskorištenje fosilnih goriva, jedan je od vodećih domaćih stručnjaka u oblasti energije i održivog razvoja, jedan od idejnih tvoraca i osnivača FONDEK-a, utemeljivač Centra za ekonomski, tehnološki i okolinski razvoj – CETEOR, predsjednik Naučno-stručnog odbora UNESKO-ovog Regionalnog centra za obrazovanje i informiranje iz održivog razvoja za Jugoistočnu Evropu – REIC.

Tribini je prisustvovalo pedesetak građana Sanskog Mosta.

Doc. dr. Nasiha Pozder je naglasila da je Bosna i Hercegovina zemlja na putu u Evropsku Uniju, a istovremeno i potpisnica tzv. Pariškog sporazuma iz 2016. godine u kojem smo preuzeli i obavezu da smanjimo emisiju stakleničkih gasova za 40% u odnosu na 1990. godinu, a do 2030. godine. Potom smo napravili Okvirnu energetsku strategiju BiH do 2035. godine, pri čemu kao da smo zaboravili šta smo potpisali u Pariškom sporazumu, jer smo se opet opredijelili za ugalj kao strateški energent i proizvodnju električne energije iz ovog energenta. U okviru državne energetske strategije se ne spominje termoelektrana Kamengrad, već samo rudnik Kamengrad, ali se ista spominje u energetskoj strategiji Federacije BiH. Nakon posjete premijera Vlade FBiH USK-u špekuliše se sa 420 miliona tona rezervi uglja u Kamengradu, dok se u okvirnoj energetskoj strategiji iz 2016. godine govori o zalihama ispod 200 miliona tona.

Kada je u pitanju urbanizam i prostorno planiranje, dr. Pozder je naglasila da Sanski Most ne bi trebala svoj razvoj da bazira na uglju kao energentu, već na razvoju turizma, poljoprivrede, šumama itd., ali da energija ne bi trebala da bude prioritet razvoja Sanskog Mosta. Nije samo problem u zagađenju, koje se može riješiti upotrebom skupih tehnologija, već je problem i u vizuelnom efektu koji se stvara kada u jednoj sredini ugledamo ogroman dimnjak visine od 300 m, pa se postavlja pitanje plasmana voće i povrća iz takvih područja.

Problem ostaje i šta s pepelom, jer ako za 1 MWh treba 1 tonu uglja, to je problem sa 20-40 tona pepela, pa se postavlja pitanje šta s tim pepelom. Naglasila je da prema informacijama koje je dobila od stručnjaka sa Rudarskog instituta u Tuzli, procijenjene rezerve od 420 miliona tona uglja sugeriše na proizvodnju koja može da traje maksimalno 30 godina. Ako je u pitanju količina od realnijih 200 miliona tona, onda bi to značilo posjedovanje termoelektrane u priodu od 15-tak godina. Postavlja se pitanje isplativosti svega toga i vrijedi li rizikovati sa uništenjem ostalih potencijala za ovako kratak period eksploatacije uglja kroz termoelektranu.

Napomenula je i da FBiH nema usvojen Prostorni plan, već samo Nacrt prostornog plana u kojem je ucrtana termoelektrana Kamengrad. To je dokument koji određuje osnovne razvojne pravce entiteta ili države i u njemu je najvažnije definisati pet osnovnih segmenata, a to su: poljoprivreda, šumarstvo, rudni potencijal, građevinsko zemljište i šumsko zemljište, zamjerajući zašto nosioci izrade Prostornog plana nisu našli za shodno da javnu raspravu održe i u Sanskom Mostu, a ne samo u Bihaću, kako su i uradili. Vlada FBiH još uvijek nije dala saglasnost za izgradnju ove termoelektrane.

Prof. dr. Aleksandar Knežević je naglasio da se cijeli radni vijek bavi aspektima uglja, sagorijevanjem uglja, čistoćom zraka, klimatskim promjenama i efikasnim korištenjem energije. Jedan je od autora energetske strategije FBiH iz 2010. godine u kojoj je navedena i termoelektrana Kamengrad. U strategiji iz 2016. godine nema ove termoelektrane. Naglasio je da su prošla vremena da se razmišlja o termoelektranama. Makedonija planira samo jednu termoelektranu, Crna Gora također o jednoj, Srbija o dvije elektrane, a BiH o čak devet termoelektrana, od čega sedam u FBiH. U današnje vrijeme niko normalan ne bi trebalo da razmišlja o tolikom broju termoelektrana. Te termoelektrane su Tuzla, Banovići i Kakanj, koje su već dobile okolinske dozvole, zatim Kongora kod Livna, Zenica u okviru Arcelor Mittala, te Kamengrad. Kada bi se ove termoelektrane bez Kamengrada i sagradile, mi bismo do 2035. godine imali emisiju ugljen dioksida povećanu za čak 110%, što nam Evropa sigurno ne bi prihvatila. Po njemu, prošlo je vrijeme termoelektrana, jer postoji umreženo tržište energije, a na svjetskom tržištu je pala cijena uglja, koje u našem slučaju nije rentabilno za proizvodnju električne energije. Španija i Italija uvoze ugalj za proizvodnju električne energije. Mi trebamo 10 do 15 puta više radnika za proizvodnju tone uglja nego razvijene zemlje svijeta. Jeftiniji je ugalj iz Australije nego naš ugalj. Shodno tome, nećemo imati ni kome prodati tu električnu energiju na slobodnom tržištu, jer ne možemo izdržati konkurenciju u proizvodnji električne energije na ovaj način. Naglasio je i da se nigdje u svijetu ništa ne može graditi ako to građani ne prihvataju, pa to pravilo treba da vrijedi i kod nas.

Prisutni građani su učeli aktivno učešće u raspravi, naglašavajući kako je neprihvatljiva bila kakva ideja o gradnji termoelektrane na prostoru Sanskog Mosta, jer bi to definitivno uništilo bilo kakve planove za razvoj turizma, poljoprivrede, došlo bi do zagađenja voda, a u konačnici bi to značilo i potpuno uništenje života na području ne samo Sanskog Mosta, već i širem području Bosanske Krajine.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here

8 − 6 =